Ovu strategiju primenjuju različiti sektori, od maloprodaje i putničkih agencija do turističkih firmi i trgovaca na mreži, kako bi maksimizovali prihode ili podstakli veću prodaju.
Jeste li ikada čuli za dinamičko kretanje cena? U ekonomiji se ovaj izraz koristi za strategiju prilagodljivog određivanja cena proizvoda ili usluga u stvarnom vremenu, gde se cene stalno prilagođavaju na osnovu različitih faktora kao što su trenutna potražnja, konkurentske cene, sezonalnost, dostupnost zaliha i ponašanje kupaca.
Ovu strategiju primenjuju različiti sektori, od maloprodaje i putničkih agencija do turističkih firmi i trgovaca na mreži, kako bi maksimizovali prihode ili podstakli veću prodaju.
Obični građani dinamičko kretanje cena najviše primete u turističkom sektoru. Avionska karta koju ćete platiti 50 evra šest meseci pre putovanja može dan pre puta koštati i pet puta više. Slično je i s hotelima. Mnoge hotelske kuće nude niže cene smeštaja nekoliko meseci pre sezone, pa se pažljivim planiranjem može uštedeti i do 40 posto. Isto se dešava ako se hoteli ne pune prema planu, pa hotelske kuće često nude povoljne last minute opcije kako bi popunile svoje kapacitete.
U praksi se dinamičko kretanje cena obično provodi pomoću naprednih algoritama koji analiziraju tržišne podatke u stvarnom vremenu, predviđajući optimalnu cenu za određeni trenutak. Ti algoritmi uzimaju u obzir podatke kao što su učestalost kupovine, očekivani interes kupaca, istorijski podaci o prodaji i trenutne cene konkurencije.
Možda najbolji primer dinamičkog kretanja cena su platforme poput Amazona, koje redovno prilagođavaju cene proizvoda kako bi ostale konkurentne i maksimizovale prodaju. Cene određenih proizvoda mogu se menjati nekoliko puta dnevno, u zavisnosti od ponašanja kupaca i konkurentskih ponuda. Iako se kupcima na prvi pogled može činiti neracionalno, ova strategija omogućava firmama da budu fleksibilnije, što im daje veću kontrolu nad prihodima i skladištem.
Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da je sve stvar ponude i potražnje:
– Ukratko, dinamičko kretanje cena značilo bi svakodnevno prilagođavanje cena prema ponudi i potražnji u određenom trgovačkom lancu – dodajući da je reč o strategiji od koje najviše koristi imaju upravo kupci, u slučaju prave konkurencije na tržištu.
– U slučaju da postoji prava konkurencija među trgovačkim lancima, a ne oligopol ili monopol, oni će se takmičiti da privuku potrošače s nižim cenama. Cene će rasti kod onih proizvoda gde je potražnja konstantna ili rastuća, dok će cene padati kod onih proizvoda za koje je potražnja pala. Reč je o tržišnoj zakonitosti koju ne može poništiti nijedna vladina odluka niti bilo koji drugi mehanizam, – kaže analitičar.
Dok se kod nas dinamičko kretanje cena najviše primeti u turizmu ili prilikom naručivanja taksi usluge, dinamičko kretanje cena je u trgovačkim lancima u razvijenim tržišnim ekonomijama već uobičajena praksa.
– To je praksa u razvijenim tržišnim ekonomijama, gde proizvode za kojima je najveća potražnja ujutro naveče možemo kupiti po znatno nižim cenama. U Hrvatskoj ta praksa još nije zaživela, ali ako odemo malo dalje, prema Austriji, videćemo da su na kraju dana cene niže za proizvode s kratkim rokom trajanja, i to u austrijskim trgovačkim lancima koji su prisutni na hrvatskom tržištu.
Ono što sigurno možemo reći je da bi češće menjanje cena u odnosu na potražnju u trgovačkim lokacijama sigurno koristilo potrošačima, koji bi određene proizvode mogli kupiti po znatno nižim cenama, – objašnjava analitičar.
Prema njegovim rečima, dinamičko kretanje cena u praksi najbolje vidimo na pijacama, gde su cene ujutro više, a prema kraju dana se snižavaju, u zavisnosti od toga koliko je robe prodato tokom dana, te tako samo nekoliko sati posle za isti novac možemo dobiti više robe.
– Tako da je sada pitanje na koji način će trgovački lanac takvu praksu ostvariti i je li to uopšte moguće tehnički sprovesti u hrvatskim trgovačkim lancima – dodaje on.
Građani koji su barem jednom prošetali stranim trgovačkim lancima nisu mogli ne primetiti kako se isti proizvodi naveče ili dan, dva pre isteka roka trajanja prodaju po 90 posto nižim cenama. Posebno je to vidljivo u Velikoj Britaniji, gde se meso koje se prepodne prodavalo za osam funti, na kraju dana može naći za 20 penija.
– Kod nas tako velika sniženja nisu moguća jer u Hrvatskoj postoje zakonske prepreke za takve korekcije cena. Trgovački lanci u zapadnim razvijenim zemljama zbog strogih zakona ne smeju bacati viškove koji se stvore kod sveže robe u lancima. Tu robu moraju prodati po dosta nižim cenama ili je pokloniti, ali je ne smeju baciti. Za razliku od tih zemalja, u Hrvatskoj se velika količina sveže robe na kraju dana baci, pa nema potrebe za snižavanjem cene. Tako potrošači na kraju dana moraju platiti i onaj deo proizvoda koji se baci.
Najbolji primer takvog ponašanja su cene ribe. Jeste li ikada u Hrvatskoj na ribarnici videli ribu koja se prodaje po sniženim cenama? Niste, zato što se takva riba ili zamrzava ili, da paradoks bude još veći, baca. U Hrvatskoj se, prema nekim procenama, iako nemamo tačnih statističkih podataka o tome, 30 posto hrane baca. U konačnici, potrošači to plaćaju visokim cenam, – zaključuje analitičar za Dnevno.hr.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.