Tokom četiri veka pod osmanskom okupacijom, mnogi turcizmi su postali deo našeg jezika i tradicije, pa često nismo ni svesni njihovog porekla.
Iako danas zvuče kao tipična srpska prezimena, mnoga imaju tursko poreklo i značenje. Prezime sa sufiksom -ić, koji je čest u srpskim prezimenima, često je prilagođeno našem jeziku, ali iza njega stoje turske reči i pojmovi.
Profesorka Mirjana Teodosijević, stručnjak za turski jezik, navodi neka od najpoznatijih prezimena u Srbiji koja imaju tursko poreklo i objašnjava njihovo značenje.
Abrašević – znači „čovek pegavog lica“.
Amidžić – znači „stric“.
Barjaktarević – znači „zastavnik“.
Borozan – znači „trubač“.
Bulut – znači „oblak“.
Vermezović – znači „koji ne daje“.
Delibašić – znači „najbolji junak“ ili „zapovednik odreda“.
Delić – znači „junak“ ili „stražar“.
Dizdarević – znači „upravnik tvrđave“.
Dunđerski – znači „stolar“ ili „zidar“.
Jaramaz – znači „nepristojna osoba“.
Karakašević – znači „crnih obrva“.
Karadžić – znači „crnomanjast“.
Lagumdžija – znači „rudarski radnik“.
Malbašić – znači „starešina mahale“.
Mutavdžić – znači „zanatlija koji pravi prostirke“.
Subašić – znači „nadzornik imanja“.
Peškir – znači „ubrus“.
Terzić – znači „krojač“.
Topalović – znači „hrom“.
Tufegdžić – znači „puškar“.
Uzunmirković – znači „visoki Mirko“.
Šebek – znači „pavijan“.
Šišmanović – znači „debeo“.
Ova prezimena povezana su sa zanimanjima ili osobinama ljudi koji su ih nosili.
Sledeći put kad budete razmišljali o svom prezimenu, setite se da nije uvek onako kako izgleda na prvi pogled, jer su mnoge reči zaista deo istorije koju su ostavili Turci.
